Uvodnik – o tradiciji

Tradicija trubi i trabunja o traljavim trenucima tragova tačnosti. Trešti i truni, mori trbuh i trup zatrudnjela tromim plodom. Tradicija (lat. Traditio): predaja, običaj. Traditor: 1. izdajnik, 2. skriveni zaklon za oružje položene putanje radi iznenadnog djelovanja. Tradicija je običaj koji izdaje i iznenadno ranjava, pucajući iz zaklona: trrrr trrrr trrrr.

Aida G.

Tradicija nam daje iluziju doma; omogućava nam da se oslanjamo na mišljenja, običaje, obrasce ponašanja koje je neko za nas dobronamjerno osmislio. Kaže nam da će sve biti dobro jer je uvijek bilo tako. Međutim, šta ako boja zidova doma narušava zdravlje moje kože; nagriza je? Šta će se promijeniti ako svoju sobu obojim omiljenom bojom? Moram li se uvijek skrivati u njoj? Smijem li vlastitom bojom obojiti dom? Ili ga moram napustiti da bih bila zdrava i slobodna? Međutim, sama?

Anela H.

Tradicija je nešto što se poštuje bez pitanja zašto. Često se praktikuje zbog drugih, bilo svjesno ili nesvjesno, jer tradicija pruža osjećaj pripadnosti zajednici. Ona teži da bude sigurna, neupitna, dogmatska, ali bilo kakve promjene koje utiču na nas, istovrenemo utiču i na nju, tako da se i tradicija mora promijeniti i prilagoditi datim okolnostima. Pojedinac treba biti pragmatičniji u odnosu na svoju tradiciju, a ne samo njom kupovati duševni mir da bi zadovoljio zajednicu. Pritom tradiciju treba preispitati i modifikovati, što ni u kom slučaju ne predstavlja njenu destrukciju.

Danijela B.

Prvo što mi je na pamet palo, kad saznadoh na koju temu ćemo pisati tekstove, jeste jedna riječ – zbrka. Tradicija naših prostora kao utjelotvorenje te riječi. Tradicija kao nešto što nestrpljivo čeka da se rodimo, pa da nas, onako čiste, na frku, uglavi u procjep između prošlosti i sadašnjice. Tradicija koja nama nije, ali kojoj mi jesmo potrebni da bismo joj, ovako savremeni, izgubljeni u moru značenja, simbola i emocija, svojom nepronicljivošću opravdali zbrkanost.

David P.

U kolokvijalnom smislu tradicija se vrlo često shvata kao ustaljeno pravilo, norma i običaj kojeg uvijek treba slijepo slijediti, nešto što nam ne dopušta da napredujemo –  zatvor iz kojeg ne možemo izaći. Međutim, mislim da se vrijednost tradicije ne ogleda u tome, već u tome da tradicija treba da nam posluži kao polazište za promjene i stvaranje nečeg novog, boljeg i drugačijeg. U tom smislu i dva naizgled suprostavljena fenomena, moderno i tradicionalno, treba posmatrati kao dva koegzistirajuća fenomena – gdje se modernizacija stavlja u službu obnove tradicije, a tradicija u službu moderne.

Elvir T.

Prodajem dobro očuvanu tradiciju za dostojanstven i miran život. Može i zamjena za golf dvojku. Zovi poslije 12 sati, traži čovjeka.

Faris B.

Moje prve misli o tradiciji su (uglavnom) neminovno vezane za selo bez posebnog redoslijeda: narodna nošnja, kolo, pečenje rakije, prelo, gusle, sarma, slava... Pomenutu tradiciju i ne cijenim previše. Modernista sam u duši, šta ću. Apsolutna dominacija tradicije suzbija kreativnost, koči bilo kakav napredak, zatupljuje, vodi do totalitarnog ekstrema, jednoumlja koje je u datoj situaciji sigurno kao rezultat matematičke jednačine. Ali sam svjestan da potpuno odsustvo tradicije dovodi do druge distopijske krajnosti, do otuđenja, do orvelovskih svjetova. Sa tradicijom se može. Valjda i ova silna, veličanstvena raznolikost na svijetu ima svoju svrhu. Dakle, tradiciji jedno neodlučno, pomalo nevoljko, ali ipak razumno DA, ali jednoumlju odlučno – NE.

Goran K.

Ko to ovdje gradi tradicije zdanje?

I koliko košta pronevjera domaje?

Platit ćemo odjednom ili na rate?

Lamija N.

Tradicija podrazumijeva sistem vrijednosti koje se tiču društvene sfere, pojedinca i grupe. U pitanju je skup vremenom kreiranih obrazaca ponašanja, mišljenja i djelovanja koji se nameću pojedincu i društvu kao jedini ispravan i legitiman model življenja. Nepoželjno je i opšteneprihvaćeno odudarati od tako skrojene matrice. Još nepoželjnije je ukazivati na očigledne nepravilnosti koje su utkane u tkivo same matrice.

Milan DŽ.

tradicija (lat. traditio). 1. predaja [...] modus acquirendi sticanja prava vlasništva na pokretnim stvarima. 2. uspostavljanje historijskog kontinuiteta sa navikama, praksama i ritualima u svrhu daljeg olegitimačenja; fragmenti prošlosti koji su predmet tradicije ne moraju biti stvarni. 3. staro, hermetično, fermentirano, valjda poželjno. 

[Leksički slijed značenja termina u umu Nedima K.]

Jedna od najdužih tradicija u istoriji je čovjekova težnja da svoj život učini što kvalitetnijim. Sa tim ciljem ljudi vijekovima uređuju društvenu zajednicu pomoću društvenih normi. Takva tradicija prisutna je još od prvobitnih zajednica, ali se javlja u različitim oblicima. Međutim, bez obzira na oblike društvene norme, jasno je da tradicionalno štitimo ona dobra i vrijednosti koje služe dobrobiti cijelog društva.

Ovaj pozitivni oblik tradicije treba da se nastavi, jer jedino poštujući društvene norme možemo imati funkcionalnu društvenu zajednicu.

Srđan V.

Tradicija. Da li je ona pupčana vrpca koja nas iskonski vezuje sa prošlošću, lanac oko vrata sadašnjosti ili utabana staza budućnosti? Jer, tradicija nas istovremeno i sputava i upućuje, oslobađa i zarobljava, a pritom ponajviše teži da ostane podmuklo skrivena koliko god transparentno i benigno izgledala. Zbog nje se ratovi vode, komšije mrze, ljubavi zabranjuju, životi oduzimaju, ali zbog nje se, isto tako, mnogi vole, poštuju i cijene. A ipak, svi na kraju završimo u istom lavirintu tradicije, bilo kao njena potvrda ili kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.

Zoran V.