Puls demokratije: The Next Generation

Pismena i smislena pisana riječ i nezavisan kritički diskurs koji na takvoj riječi počiva, već treću deceniju se sistematski podrivaju i u medijskom prostoru i u obrazovnoj i akademskoj sferi Bosne i Hercegovine. Nezavisnost medija trpi zbog pritiska tržišta, ali i konformističkog duha koji se u javnosti njeguje. Argumentovano kritičko mišljenje (i pisanje) u takvoj situaciji vidi se kao izvor nezdravog antagonizma a ne kao suštinski značajan instrument razumijevanja svijeta. Sama kritika, s druge strane, postaje tek oružje za obračun s neistomišljenicima ili pripadnicima nekog drugog oglašivačkog ili političkog klana.

Tako se i na mnogim fakultetima društvenih nauka u BiH pisanje shvata kao sporedni element studiranja i zanemaruje se esencijalno kognitivni značaj pisanja, kako za naučnu sferu tako i za javnost uopšte. Pisanje se tretira kao usputno sredstvo komunikacije i toleriše se nizak stepen artikulacije misli; otud se pisanje - iako zapravo diskurzivna forma mišljenja o svijetu i razumijevanja svijeta - među studentima vrlo često smatra beznačajnim. Time se i sam proces studiranja svodi na proces memorisanja i reprodukovanja podataka u nerafiniranoj pisanoj formi nalik inventurnom popisu fakata. 'Lijepom' pisanju pripisuje se tek estetska vrijednost i insistira se na virtuoznosti (a i to u najboljem slučaju, kad se pisanju uopšte posveti pažnja) više no na njegovanju lijepog pisanja kao lijepog mišljenja (lijepo shvaćeno u klasičnom grčkom smislu, kao dobro) – tj. argumentovanog, relevantnog, razumljivog i čitaocu otvorenog mišljenja. Takvo lijepo pisanje čini da kroz kritičko čitanje tekst ne gubi, već dobija na vrijednosti.

Istovremeno se u publicističkim krugovima proces pisanja posmatra kroz prizmu poistovjećenja autorstva s autoritarnošću. Kritičko promišljanje društvene zbilje, koje iz zbilje proizlazi i u nju se vraća kako bi se suočilo s drugim mišljenjima, tretira se kao produkt (pseudo)romantičarskog stvaranja iz inspiracije, koji se svijetu obznanjuje potpuno dovršen i koji, u duhu teističke objave, mora ostati netaknut i usvajati se ili odbacivati u cjelini. Autor je u takvom procesu sveznajući Kreator, a kreacije su konačne i za diskusiju zatvorene. Dijalogiziranje o tekstu, rad u grupi, komunikacija s čitaocima nakon objavljivanja, praktički su anatemizirani.

Društvena zbilja je međutim dinamična i po definiciji društva – pluralna, vrlo često agonistički tj. konfliktno pluralna. Utoliko i bilo koji vid razumijevanja društvenih fenomena i procesa mora usvojiti dinamiku i pluralitet kao temeljene principe. Stvaranje teksta o društvu, namijenjenog društvu, mora se demokratizovati kroz kontinuitet diskusije od samog početka – ideje i osmišljavanja teksta, preko pisanja, do krajnjeg redigovanja i objavljivanja, pa i poslije toga, kroz diskusiju autora s čitaocima, što online-izdavaštvo danas i omogućava.

U svjetlu ova dva problema – odumiranja argumentovanog kritičkog diskursa i hermetičnosti procesa pisanja o društvenoj zbilji – rodila se ideja o novoj koncepciji Pulsa demokratije. Puls će se u narednom periodu usredsrediti na rad sa studentskom populacijom kako bi pomogao razvoj autorskih kapaciteta u mlađim generacijama i promjenu u shvatanju stvaralačkog procesa u oblasti društveno-političkog komentara i analize.

Puls demokratije (osta)je Internet-časopis za kritičko analiziranje društveno-političke zbilje u Bosni i Hercegovini čiji se ideološki profil, kao zajednice neistomišljenika, u najviše tačaka dodiruje s radikalnom ili radikalno pluralističkom demokratijom, ali sa znatnim metodološkim dugom Habermasovom poimanju deliberativne demokratije. Istovremeno, Puls demokratije postaje studentsko glasilo, što je već samo po sebi novina u zemlji jer se (rijetka) studentska glasila uglavnom ili bave specifičnim problemima studentske populacije ili služe kao reklamni prostor za matične visokoškolske institucije (osim časnih izuzetaka poput časopisa Sic! koji zapravo i nije studentski časopis u uobičajenom značenju tog pojma).

Druga bitna karakteristika 'novog' Pulsa je i demokratizovani pristup radu na tekstovima, umjesto klasičnog pristupa koji se uglavnom svodi na blisku saradnju autora i urednika (te lokalnog varijeteta ovog načina rada koji podrazumijeva da urednik nema pravo ni na kakve obimnije zahvate na tekstu etabliranih komentatora i analitičara). Tekstovi koje ćete ovdje čitati nastaju u radionicama, u strastvenim (i ne uvijek sasvim prijateljskim!) diskusijama autora  i urednika, u sučeljavanjima mišljenja i argumenata, u atmosferi otvorenosti prema drugačijim uvjerenjima i gledištima,  sve u duhu shvatanja da istina o društvenim pojavama i zbivanjima izvire iz komunikacije neistomišljenika.

U ovim promjenama, Puls ipak ostaje vjeran svojoj prvobitnoj ideji  - da društvenu stvarnost možemo shvatiti, a onda i mijenjati, samo kroz neprestani dijalog sa onima s kojima tu stvarnost dijelimo, ma koliko različiti oni bili.